Kako gledati na ankete za gradonačelnika i za Gradsko vijeće?
Izbori se ne odlučuju u anketama. To je čak i mala zamka za birače koji nas podupiru, jer se može steći dojam da na izbore i ne treba izaći. Mnogi mogu misliti za sebe u smislu “ne trebam moj glas, moj kandidat ionako vodi”. I tako, glas po glas manje može ugroziti rezultat koji se čini da je već gotov. Ništa nije gotovo ako svatko tko želi da mi nastavimo s uvođenje reda i vođenjem Grada još snažnije nego u prvih deset mjeseci ne izađe na izbore. Svaki, baš svaki glas je bitan. Ne ponavljam to kao frazu, posebno zato što svaki glas manje ili više odlučuje o snazi u Gradskom vijeću. Bez glasova za Gradsko vijeće, bez čvrste većine u Gradskom vijeću, upravljanje Gradom je mukotrpno. Ne želim opet blokade i natezanja. Zato pozivam birače da u ovu nedjelju izađu i daju glas meni i listi Centra. Ma samo neka izađu.
Je li kampanja naštetila mogućnoj suradnji s nekim bivšim partnerima?
Kampanja uvijek izaziva podignute tonove i natjecanje među kandidatima i strankama. Pa čak i još više onima koje se bore za isto ili slično biračko tijelo. Takvi tonovi u kampanji nisu problem. Kandidat HDZ-a Zoran Đogaš uporno me pokušava proglasiti svađalicom ne bi li želio prikazati da će zbog toga nakon izbora svi sjesti s njim. To je potpuno apsurdno. Vidjeli ste neki dan na sučeljavanju u Otvorenom kad su se kandidati izjašnjavali između njega i mene. Ja sam odmah podvukao crtu između njega kao kandidata HDZ-a i Keruma s jedne strane i svih drugih s druge strane. I tako su se svi izjasnili, uz ove ili one nijanse. I što je HDZ-ov kandidat više pružao ruke drugima, oni su ih odbijali. Zašto, je li zato što su i oni svađalice, a on vjesnik pomirenja? Ne, nego zato što je on pristao biti zadnja maska prijevare stranke osuđene za korupciju. Stranke čija vlada svaki put završi s pola ministara u aferama ili na guljenju krumpira. S takvom strankom koalira samo Željko Kerum. Ali i tu se događao paradoks, jer što je Đogaš više želio pridobiti druge, bježeći od samog Keruma, to mu je ovaj sve izravnije, recimo to sve eksplicitnije najavljivao suradnju, čak i samoga sebe proglašavajući prirodnijim kandidatom HDZ-a. Na ovim izborima, primjerice Možemo i Pametno za Split i Dalmaciju ne idu zajedno, jer su tako politički odlučili, pa tko sam ja da ih zbog toga proglašavam “svađalicama”?
Ali jesu li onda izbori bili potrebni, kao neki prigovaraju?
Ovo su najpotrebniji izbori u zadnjih petnaestak godina, od kad se gradonačelnik bira izravno. Jer ovi izbori mijenjaju lošu praksu vladanja kupovanjem tanke većine pogodovanjem i takozvanim “žetončićima”. Stare politike ne bi građanima dale šansu da presude u trenutku kad više nema stalne većine i kad svaka sjednica Gradskog vijeća može završiti neizglasavanjem važnih točaka. Stare politike jednostavno bi pogodovanjem došle do nekoliko ruku. A to je najskuplje rješenje i prijevara birača. Mi smo imali od samog početka nestabilnu i nategnutu većinu, što i sami znate. Izbori su ojačavanje upravljanja Gradom, a ne gubitak vremena. Bolje je napraviti tromjesečni prekid i osnažiti većinu, nego se tri godine natezati i ne odraditi nikakve bitne projekte za Grad. A meni su naši sugrađani važniji za odluku tko i kako treba dalje voditi grad od svih dogovora u svim konobama našeg grada.
Plasira se teza da je Grad stagnirao, da se nisu radile nikakve veće stvari…?
To potenciraju Đogaš i Kerum, pa su neoprezno optužili vlastite opcije za stagnaciju, a ja bih dodao i za propadanje Splita. Kad netko kaže da grad stagnira, onda priznaje da je to stanje koje traje. Za stagnaciju trebate vrijeme duže od jedne godine, duže od dvije godine. Trebate barem 3-4 godine. Što to onda znači kad HDZ-ov kandidat i sam Kerum kažu da grad stoji, stagnira. Da se ne rade veliki projekti. To je njihova optužba vlastitih političkih opcija. To je optužba HDZ-a koji je bio nositelj prethodne vlasti. To je Kerumova optužba samoga sebe, jer je on već više od deset godina na vlasti ili kao gradonačelnik ili kao trgovac vijećnicima. A mi u samo deset mjeseci, ne samo da smo pokrenuli onaj vidljivi dio uvođenja reda, što protivnici banaliziraju, a opet njihove vlasti nisu ni prstom makle, nego smo ušli u ozbiljnu pripremu svih ključnih velikih projekata, uključujući GUP. Pokrenuli smo gradnje vrtića, pa kad čujete da HDZ i Kerum plaču nad neupisanom djecom, onda moramo znati da su to lažne suze, jer oni su tu djecu ostavili neupisanu svojom nebrigom u prethodnom mandatu. Pa nisam ja ostavio vrtiće prazne, nego nisam zatekao vrtiće dovoljnog kapaciteta i u samo deset mjeseci pripremio izgradnju njih nekoliko.
Opterećenost aferama…?
Svaka nova politička opcija koja ugrozi klijentelističke privatne interese i HDZ-ovu vlast bilo gdje napadana je galamom o aferama. To sam neki dan rekao i Mostovcima, samo su to oni možda krivo razumjeli. Kad si HDZ-u opasan, onda ti izmišljaju svašta da mogu građanima reći kako su svi u politici isti. Jer njima ništa ne smetaju afere, oni se njima čak i hrane. Ali nismo i ne možemo biti isti, jer mi bismo umjesto novih izbora, danas otišli iz politike da smo isti. Nijedan se moj suradnik, pa tako ni ja, nismo ogriješili o javno dobro. Ništa nismo ukrali, nikom namjestili posao ili nelegalni kiosk. Nismo gradski prostor dali stranačkim prijateljima za siću, a onda oni od podzakupaca zgrtali bogatstvo. Mi nismo savršeni, ali nismo isti.
A prljavština zadiranja u nečiji intimni život je afera onog tko je to učinio, a tko zna kakvo je tu sve političko i kriminalno podzemlje umiješano. I zanima nas zašto policija nije do izbora prioritetno odradila svoj posao i otkrila počinitelje?
Ako sam ja osobno problematičan, što su to moje afere? Citiranost znanstvenih radova koju mi spočitava novopečeni “znanstvenik” Kerum? Pa time se ja ponosim, a pri tome ne dobivam novac, kako taj dužnik u skupim tenisicama priča. Afere su moja i ženina plaća o kojoj laže taj isti politički trgovac. Pa oboje radimo javni posao i plaće su nam javne, a onda se to stavlja u javnost kao problem, naravno, izbacivanjem namjerno lažnih brojki zbog kojih građani trebaju mene zamrziti. Zatim je afera prihod stranke iz javnih propisanih sredstava! Pa to je javni podatak, a opet je taj iznos višestruko manji od onoga koji dobivaju stranke iz čije se “knjigovodstvene” pameti podmeću te gluposti. Ako su moje afere svedene na lažno iznošenje javnih podataka, i to je manje-više sve što su HDZ i Kerum bombastično stavili pred oči birača kao problem, onda bi svima trebalo biti jasno da mi nisu zapravo našli ništa. Zamislite samo da imam jednu jedinu stvarnu aferu. Ona bi u raznim varijacijama bila obrađivana tijekom cijele predkampanje i kampanje. Bio bih mjesec dana pretplaćen na sve naslovnice u ovoj državi. Takav bi oni pritisak napravili da imam jednu jedinu stvarnu aferu.
Zoran Đogaš optužuje za udaranje “ispod pojasa”. Što se na to može odgovoriti?
Kandidat HDZ-a je znanstvenik, pa bi se trebao koristiti citatima, a ne insinuacijama. Sve je krenulo od legendarne terace koja mu je golem problem. A kako je to došlo u javnost? Jesam li ja to iznio na nekoj presici i pokrenuo to pitanje u medijima? Ne, to su pokrenuli mediji sami. Konkretno Index i Slobodna Dalmacija, i to u više članaka. Što je u tim člancima govorio Đogaš. Korak po korak je lagao, pa priznavao svoje bespravne radnje. A onda prebacio krivnju čak i na one koji nikako da mu odgovore kako da to riješi. Opet laž. Dobivao je rješenja koja je ignorirao više od deset godina. Zato je on i u ovom trenutku bespravni graditelj na stogodišnjoj zgradi u spomeničkoj jezgri grada. On je i uzurpator zajedničkog dijela zgrade u korist vlastitog stana, jer ga je jedna susjeda tužila, a neki drugi nisu ni znali da je on to učinio nad zajedničkim dijelom ravnog krova. Sve to piše u tim člancima, a ja sam mu to samo postavio kao pitanje, jer gradonačelnik je zapravo “prvi komunalni redar”, pa kako će on drugima tražiti da se pridržavaju reda, ako ga sam krši i ignorira zahtjeve nadležnih tijela. To on proglašava udarcem “ispod pojasa”. A ja mislim da tu uopće nema ni udarca ni pojasa, tu ima samo protuzakonite gradnje koju čak nije moguće ni legalizirati i uzurpiranja zajedničke imovine preko koje i svoje susjede uvlači u problem.
Što se krije iza najave sastanka sa svim pročelnicima, direktorima i ravnateljima gradskih tvrtki i ustanova?
Bit će to sastanak s pravom javnosti, jer je to javni posao za naše sugrađane. Ali najprije trebam pobijediti, pa opet skrećem pažnju da svi izađu na izbore. A ako pobijedim, prvi radni dan ću okupiti sve upravljače gradskih poslova, da ih tako skupno nazovem, i dati im okvir i model rada iduće tri godine. Ni nad kim se neću ponašati kao nekakav diktator i autokrat, nikoga unaprijed neću diskvalificirati. Ono što ću međutim tražiti je potpuno predan rad za građane i interes Grada Splita. Stop privatnim protekcijama do nulte razine tolerancije. Stop pogodovanjima do nulte razine tolerancije. Stop stranačkim iskaznicama, do nulte razine tolerancije. Stop iskaznicama HDZ-a koje su dominirale uhljebljivanjem do nulte razine tolerancije. Te stranačke iskaznice će biti bezvrijedne.
Rad za javno dobro nema alternativu. Ako se neki problem ne može riješiti ne smije ići ni u kakvu ladicu na skupljanje paučine – mora se deklarirati zašto je problem kompliciran ili čak nerješiv po trenutnim propisima, a stranka mora dobiti jasan odgovor. Ako treba za sve problematične predmete u kojima se možda i propisi prepliću stvorit ćemo tijelo koje će ih razmatrati i tražiti tumačenja i izmjene propisa na nadležnim višim razinama. Ne želim da naši građani izgubljeno lutaju od institucije do institucije, a da ijedna od tih institucija bude gradska. Sve gradske institucije morat će znati dati odgovor. A čak je i odbijanje nekog rješenja u što kraćem roku bolja verzija za građane, nego zavlačenje, jer barem taj netko zna na čemu je, pa može problem rješavati na drugi način.
Nadalje, ne želim čuti da je uopće zamisliva nesuradnja samih gradskih službi i ustanova, naročito ne zbog nekih međuljudskih odnosa i neslaganja. Sve gradske institucije radit će koordinirano, ma tko im bio na čelu. Opstruiranje će biti neprihvatljivo. Grad će krenuti u život punim plućima, pa će se i problemi, kojih ima i uvijek će ih biti, rješavati, a ne mesti pod tepih i čekati nekog drugog. Ja se ne bojim posla, ne boje ga se ni moji suradnici, ne trebaju ga se plašiti ni gradski službenici. Građani trebaju dobiti sve usluge koje im pripadaju na vrijeme i na najugodniji način u svakoj gradskoj sobi, pred svakim gradskim šalterom. To je Split kakav će biti na dan našeg povratka, ako takav grad birači žele.