Najčešći prigovori na naših deset mjeseci upravljanja Splitom svode se na tvrdnje da nismo ništa napravili, da Grad stoji i da nema kapitalnih projekata. I sad će ih oni izvaditi iz ladica i pokrenuti čudo od investicija. Ponavlja se teza da smo malo toga napravili, “prepilali” nekoliko “stupića” i makli nekoliko kioska. Oni bi, većina protukandidata, a posebno nestranački HDZ-ov, u tih deset mjeseci očito promijenili Grad do neprepoznatljivosti. Svi koji kažu da Split stagnira 10 mjeseci trebali bi objasniti kako Grad može stagnirati tako kratko vrijeme? Za stagnaciju su potrebne godine i godine, pa ako Grad stagnira, onda je očito za to kriva prethodna vlast. A ta vlast je bila u koalicijskim rukama HDZ-a i Keruma. Stagnacija Grada isključivo može biti njihov krimen. Dakle, svaki put kad kandidat HDZ-a kaže da grad stagnira, on nepažljivo optužuje HDZ kojeg tako voli i hvali kao stranku koja je pobijedila čak i samu sebe jer je odabrala njega za kandidata.
Kad je pak riječ o uklanjanju “nekoliko” kioska, hajdemo najprije konstatirati koliko je brojčano malo ili veliko to “nekoliko”. Uklonjeno je četrdesetak nezakonito postavljenih kioska i štandova. Stranke koje su bile na vlasti – HDZ, SDP i Kerumov HGS – nisu uklonile niti jedan jedini, pa njihovi kandidati trebaju jako paziti kad banaliziraju razinu reda koju smo mi pokazali u samo deset mjeseci upravljanja njihovim naslijeđenim neredom. No, još je važnije znati gdje su se ti nelegalni kiosci nalazili. Nisu bili na nekim zabačenim lokacijama u prigradskim naseljima, nevidljivi gradskim vlastima koje su se u Splitu redale trideset godina, nego su bili na Rivi, Istočnoj obali, u strogoj gradskoj jezgri. Pa ipak, prethodni ih gradonačelnici i vladajući vijećnici nisu vidjeli u svojoj marljivosti upravljanja Gradom. A zašto su bili na Rivi i najatraktivnijim lokacijama? Zato da se povlaštenicima, bliskima Kerumu i HDZ-u, omoguće zgrtanje i grabež na neplaćenim javnim resursima Grada. Kome su džepove punile te “špine”? Tko je to imao pravo uzeti komad javne površine, uzurpirati ga i zarađivati samo za sebe, a Gradu ne platiti ni poštene kune? Tko je rekao dosta je nereda, uzurpacije javnog dobra i krađe zajedničkog u korist privatnih džepova? HDZ? Kerum? Njihovi “doktori” za javnu grabež? Morao je na vlast doći tamo neki znanstvenik koji ne zna šta je bauštela, nekakav aktivist koji prije toga nije upravljao gotovo ničim usporedivim i nekakav privatnik koji je prilično miran posao stavio na stranu da bi se izlagao stresu 24 sata dnevno. I za deset mjeseci, tek deset mjeseci, samo deset mjeseci, jedva deset mjeseci, uklonili su desetljeća HDZ-ovog, Kerumovog, a nažalost i SDP-ovog nereda. Za samo deset mjeseci!
Osim kioska, očistili smo i Hrvojevu. A Hrvojeva ulica se proteže istočnim zidom Dioklecijanove palače, UNESCO-ove baštine. Duž cijelog istočnog monumentalnog zida bili su nagurani štandovi s odjećom, obućom i suvenirima od kojih desetljećima niste mogli vidjeti kako izgleda zid palače. Tek su se Splićani u poznim godinama mogli pohvaliti da su u mladosti vidjeli taj istočni zid palače. Štandovi sa suvenirima bili su jači od svih dosadašnjih vlasti zajedno. Nitko ih nije mogao ni pomaknuti za dva metra, a kamoli maknuti. A mi smo došli i rekli vlasnicima da štandovi odlaze. I da uopće ne postoji mogućnost rasprave o njihovu ostanku, nego samo o korektnom premještanju na novu lokaciju. Dio vlasnika je to shvatio i prihvatio, a dio, dodatno potaknut HDZ-ovim bukačima, mislio je da može nešto zaustaviti prosvjedima, pa i prijetnjama. I što smo mi učinili? Sve smo ih uklonili i svima ponudili zamjenske lokacije. I što sad imamo? Red i prozračnu Hrvojevu. Od Rive pa do parka bez ikakve zapreke vidite istočni zid Dioklecijanove palače u cijeloj dužini. To nitko nije mogao odraditi u trideset godina samostalne Hrvatske i još toliko prije osamostaljenja. Stari Splićani, a ne turisti, dolazili su se slikati uz zid koji u životu nisu vidjeli. Plakali su i snimali svoje prve selfije Splićanke i Splićani u sedamdesetim godinama. Otuđeni zid, ukradeni zid bio nam je svima nedostupan od kad znamo za sebe. I tko je to vratio Splićanima najprije, a nakon toga i svima drugima? Mi smo to odradili u deset mjeseci. Samo deset mjeseci!
Pazar. Olinjala, zapuštena, ispod svih standarda srozana tržnica koja se naslanja na samu Rivu. Nedostojna kakvog malog gradića, a kamoli najvećeg hrvatskog jadranskog grada. To smo zatekli prije deset mjeseci. To nešto što je glumilo tržnicu, u centru jednog od najelitnijih mediteranskih gradova tako je zapušteno trunulo desetljećima. I što smo mi učinili u deset mjeseci? Izabrali smo direktora gradske tvrtke Parkovi i nasadi na pravom, a ne fingiranom javnom natječaju. Bez poznanstava, bez stranačkih iskaznica, bez pogodovanja ili podijele plijena, izabrali smo najboljeg od prijavljenih kandidata. I dali mu slobodne, odriješene ruke. Pazar je pokrenut kako nije bio u zadnjih pedeset godina. Uređuje se da zablista kako i doliči centru drugog grada po veličini u Hrvatskoj. Održava se licitacija koja pokazuje koliko vrijedi svaka pozicija na Pazaru bez pogodovanja i podzakupa na kojem su zarađivali povlašteni zakupnici umjesto Grada. I dok traje uređenje koje nije viđeno na Pazaru od kad je ove države, dosjeti se Državni inspektorat da i Pazaru, kao i građanima, možda “fali jedan papir”, pa mu najavljuju sankcije. Nered i nepostojanje nikakvih standarda nije im smetalo trideset godina. A koliko je nama i novom direktoru trebalo da promijenimo smjer i viziju Pazara? Deset mjeseci i manje. Ni punih deset mjeseci!
Naravno da to nije sve. Izvadili smo mi iz ladica sve one projekte kojima se hvali kandidat HDZ-a i nastavili one koji su dobri i potrebni Splitu, jer nismo šikanirali ni zaposlenike Banovine, pa nismo spalili ni kvalitetne projekte i planove u zatečenim ladicama. Napravili smo i nove projekte vrtića, školskih dvorana, novih sportskih sadržaja, pokrenuli proces izrade novog GUP-a, dovršavali strategiju grada, raspisivali javne pozive i natječaje za sva zapošljavanja i tako svim građanima pružili istu šansu u našem gradu … A kandidat HDZ-a, koji je napokon s titulom koju ne osporavamo, neka bude samo toliko iskren u svojem neudaranju “ispod pojasa” nas koji po njemu ništa nismo kapitalno učinili za deset mjeseci, pa neka kaže javnosti koliko bi on kapitalnih projekata realizirao u deset mjeseci? Kad već udara prljavo i ispod pojasa nekog tko je morao deset mjeseci čistiti nered, smeće i smrad stranke kojoj je pristao biti kandidat, neka se ne žali što ga pitamo za njegovu bespravnu i od drugih uzurpiranu teracu. Jer mi smo silom prilika postali eksperti za detektiranje i uklanjanje nelegalnog nereda. Mi znamo da se i njegova nelegalna teraca može vratiti u prvobitno stanje ravnog krova, u stanje zaštite od nelegalne devastacije zaštićenog dobra u manje od deset mjeseci. A on je nije, uz sve intervencije konzervatora i inspekcija, doveo u red prvobitnog stanja punih petnaest godina. A na nas se nabacuje blatom laži da u deset mjeseci nismo učinili ništa.
Čudna je ta ljubav prema svojem gradu onih koji se Splitu kunu na beskrajnu vjernost, a mrtvo hladno mu petnaest godina uništavaju zaštićeno spomeničko dobro. Mi smo deset mjeseci samo radili po zakonu i “utjerivali” zakon “u kosti” izazivačima nereda. Eto koliko mi Split ograničeno volimo. Samo toliko da dajemo iste šanse svim Splićanima, da uvodimo red koji jednako vrijedi za sve. I da u deset mjeseci nismo u stanju do kraja izbrisati tragove HDZ-ove i Kerumove “ljubavi” prema splitskoj javnoj imovini kao “špini” za sebe i svoje rođake, kumove, zetove, nećake i ostale povlaštene vlasnike određenih stranačkih iskaznica. Ali, neka naši sugrađani ne brinu, doći će svi oni na red, ako i kad dobijemo novih deset mjeseci, a kamoli nove tri godine!